Ima i do države, ali je najviše do nas samih...
Kažu stari ljudi, a njima je vjerovati, kako utorkom ne valja ništa raditi. Niti nokte sjeći a kamoli šta drugo. Zato ćemo mi utorkom, pisati kolumnu...
Najnoviji podaci kojima se koriste mediji u Bosni i Hercegovini a i u inostranstvu, upućuju na poražavjuću informaciju o broju zatvorenih firmi na području Federacije. Broj zatvorenih privrednih društava za prošlu godinu u koji ulaze i njihove poslovne jedinice ta radnji u obrtu, je 7000! Previše za Njemačku a ne za dio države jedne ovako male. Katastrofalan podatak temeljem kojeg bi trebalo alarmirati sve i svakoga na uzbunu ipak još uvijek nema odjeka na području većeg entiteta. Tek, za očekivati je da će se u najskorije vrijeme oglasiti silni ekonomski analitičari, kojih imamo više nego Njemačka, i svako iz svog ugla, tačnije, iz ugla političke partije koju zastupa, napadati državu, vlade iz perioda ovog ili onog, ove ili one boje, nesposobne ministre, nedovoljno podrške razvoju, nezainteresovanost najodgovornijih za stanje itd. I sve je to u dobrom dijelu tačno, mogla je, može i treba ova država više da se posveti privredi, da smanji doprinose na lične dohotke, da podstakne firme u razvoju, da bar na jednu godinu oslobodi doprinosa privrednike koji primaju nove radnike i još puno toga što se može bezbolno, jednostavno i brzo uraditi, znaju to privrednici bolje. Ali, niko se neće zapitati šta smo to mi, svako od nas, pojedinci, privrednici, poljoprivrednici, menadžeri, ekonomisti i ini stručnjaci učinili da se pokrenemo sa mrtve tačke i sa pozicije "zemlje tek izašle iz rata", sa opredjeljenja da nas samo podsticaji mogu izvući. Kako god mi je zlo od same riječi "podsticaji" ili kako naši poljoprivrednici hoće reći "poticaji" (valjda su svi završili školu u Katoličkog centru), prvo što se moralo uraditi jeste, provjeriti gdje su silne pare iz dosadšnjih podsticaja otišle. Ko ih je utrošio namjenski a ko je namjenski napravio vikendicu na moru? Ko je zaposlio nove radnike a ko uzeo podsticaje, zapustio njivu i razgazio u Austriju? Ko je dobio podsticaj za održivi povratak, napravio šupicu na rodnoj i nikad prežaljenoj ljenoj grudi uz najljepšu rijeku, kupio stan u Sarajevu a živi u Frankfurtu? Pitanja su vjerovatno na koja nikada neće biti odgovora. Baš kao što neće biti odgovora ni šta sa tih novih 50 - 60 hiljada nezaposlenih iz ovih 7000 ugašenih privrednih subjekata?! Neće biti odgovora sve dok se ne zapitamo zašto smo to mi baš takvi ljudi?! Zađto se negdje drugo može i radi bolje? Zašto i u zemljama okruženja, gdje također ne cvjetaju ruže, dapače rekli bi zapadni susjedi, ipak ima nekih pomaka? Ako ništa, oni svoje premijere hapse.
Ovi istočni ako ne mogu da hapse, isporuče Hagu, a ako ih nema više za Scheweningena onda nađu nekog snajepristu. Da ne bude samo sviranje nekoj stvari i da se ne stekne stav kako se pisac ovih redova nešto divi okruženju, dapače ponovo. No, treba konstatirati da skoro svi u okruženju, maju malo više reda, malo više vole svoju zemlju, puno su vrijedniji od nas i ne bave se glupostima kako je strani vlasnik uzeo našu fabriku koju su naši očevi krvavo gradili. Da li je bolje, krvavo izgrađenu fabriku prodati stranom uspješnom poslovnom čovjeku koji će zaposliti radnike, održati i unaprijediti proizvodnju ili gledati kako se uništava i propada ono što nam očevi stekoše, pitanje koje moramo sami sa sobom da raščistimo. Moramo se pozabaviti podatkom da je u posljednje tri godine broj novootvorenih firmi prepolovljen. Volim imati materijal koji će biti svojevrsna potvrda onoga što govorim i pišem pa ću navesti nekoliko informacija u prilog tome. Poljoprivrednici u našoj zemlji podsticaje od države žele isključivo u novcu. Projekte ne znaju napisati, nema javnih poziva nemaju uredne dokumentacije a kad ne dobiju ništa blokiraju raskrsnice i zgrade vlada. Ponudi li im država, recimo, đubrivo, oni ga ne mogu uzeti, jer u njihovim pravilnicima o podsticajima nema đubriva nego samo novci. Da ne govorimo o primjerima iz okruženja i podsticajima u gorivu, sjemenima, poljoprivrenim mašinama i uređajima. Pa kod nas čim se desilo da stigne donacija u traktorima ili motokultivatorima, bili su ih puni mali oglasi. Idemo dalje, do zapadnih komšija i istočnih susjeda. Metaloprerađivačka kompanija DIV grupa iz Knina u Hrvatskoj zaposlit će 700 radnika, već je primljeno 250. Stručnjaci predviđaju da će veliki trgovinski lanci u narednim godinama biti usmjereni na Rusiju, Poljsku i Tursku, a sa ovih krajeva samo na Srbiju. Radnici Konjuha idu do Sarajeva pješice, u Srbiji Industrija namještaja ima suficit od 60 miliona dolara. Aerodrom u Tuzli, ili kome već pripada, zjapi prazan, zapušten i nikakav, a bivši Surčin, sada Nikola Tesla modernizuje se svojim sredstvima. Fabrika Tvin iz Virovitice 30 godina radi za Ikeu i jedna je od najjačih hrvatskih firmi. Ikea u Hrvatsku i Srbiju ulazi sa prodajnim centrima. Naftna industrija Srbije otvara pumpe, 36 u našoj zemlji, 8 u Bugarskoj, a nas nema nigdje. Eurokrem će i dalje stizati iz Gornjeg Milanovca jer je Takovo sada Swisslion a mi nemamo ni džema od šipka kako treba, ni jedan jedini med iz BiH ne zadovoljava evropske standarde a ubismo se od podsticaja medarima. Fiat izlazi iz Kragujevca a od TAS ni traga ni glasa, samo sa sjetom pamtimo "Golfa keca". Široka je lepeza proizvoda koji se "s pjesmom" izovze iz Srbije i Hrvatske, koji su reprezenti svojih zemalja kao što su bili Mate Parlov i Dragan Đajić a naše mlijeko i krompir ne mogu preko granice jer, opet, ne zadovoljavaju standarde, ne valjaju nam zakoni. Biznismeni iz UAE žele ulagati u Crnu Goru, saudijski šeici kupuju poljoprivredne kombinate po Srbiji. I može ovako do sutra, preko hotela, sporta, tekstila, muzike, hrane, i ko zna čega još...
Ima i kod nas svijetlih momenata, doduše, na bazi incidenta. U toj kategoriji su Unis Tok Kalesija koji će uz saradnju sa Udruženjem NERDA edukovati i zaposliti 100 radnika. Prevent Travnik je otvorio 150 radnih mjesta u Gradišci je otvorena fabrika tekstila "Hakadesch", vode se pregovori za zapošljavanje 50 novih radnika Fabrike cijevi Alpos Prnjavor, u Brčkom su 184 lica skinuta sa spiska nezaposlenih Zavoda za zapošlavanje, "Sava Semberija" je prošle godine na tržište zemalja regiona, te Njemačke, Amerike i Kanade, izvezla 4.000 tona gotovih proizvoda...Nije sve ni tako crno, ali nije tamo gdje su zasukani rukavi. Ima i do države, ali je najviše do nas samih...Kad bi svako počistio svoju avliju, država bi bila čista...
{jcomments on}
{fcomments}
