"Bosansko proljeće" na rubu jeseni
"Od puke promjene vlasti nema velike koristi"
Portal indikator.ba objavio je tekst Hamida Deronjića pod nazivom "Bosansko proljeće" na rubu jeseni. Komentar, svojevrsnu najavu radničkog bunta, prenosimo u cijelosti: Otkako je završeno "bosansko proljeće" i nakon što su se "plenumi", donekle, povukli iz javnosti, ne prestaju najave o novim, žešćim radničkim i građanskim protestima, za koje su prošlogodišnji bili tek generalna proba. Niko, pritom, ne objašnjava šta znači to da februar 2014. godine nije ništa spram onoga što bi se moglo desiti u 2015. godini. Biće, da se to podrazumijeva. A upravo to podrazumijevanje zahtijeva objašnjenje. Barem od intelektualaca i analitičara koji na toj temi jašu kao na tv sapunici. Znače li novi, masovniji protesti samo veći broj građana na ulicama i pred vladama? Ili to, ne daj Bože, "podrazumijeva" još masovna rušenja i paljevine, i time najavljeno "bosansko proljeće" pretvoriti u kasnu jesen. Upravo toga se, izgleda, pribojava Zdravko Grebo, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu. On je za jedan portal izjavio: "Kada pitate da li u 2015. godini možemo očekivati nešto slično, a da ne budem optužen da pozivam ljude na pobune i rušenje vlasti, ja mislim DA. To je neizbježno. Ljudi više ne mogu trpiti. Kako će se desiti, ko će organizovati ne znam. Ne bih volio da bilo ko misli da ljude huškam na rušilačke akcije, paljevine... Mislim i bojim se da drugog izbora neće biti. Da ćemo na proljeće imati novo sarajevsko, bosansko, ne znam da li i banjalučko i mostarsko proljeće. Ljudi jednostavno više neće moći da trpe svoj ponižavajući položaj. Bojim se, jer ponešto o tome znam, da ne padne mrtva glava. Ako padne, onda to više niko neće kontrolirati. Moja ponizna molba vlasti novoj, koja još ne uspijeva da se organizira, jeste da krenu da rade svoj posao, inače će ponovo ulice biti pune demonstranata i niko ne zna ko će to moći kontrolirati". Godišnjice, radničke pogotovo, treba poštovati i obilježavati. Samo, je li iko razuman povjerovao da će se stanje, na granici trpljenja, promijeniti od izbora do februara, za dva, tri mjeseca koliko našim vlastima treba da se formiraju. Takvu ambiciju mogli su imati samo oni koji su povjerovali da će u izbornoj godini smjenom odlazeće vlasti promijeniti stanje stvari. Niko ne spori važan rezultat februarskih protesta koji su probudili vlast iz decenijskog drijemeža i poslali joj snažnu poruku. Ali, znaju li oni koji najavljuju (ili možda priželjkuju) veliki požar u Bosni šta uopće pričaju? Ko je od njih napravio, recimo, analizu koja bi pokazala jesu li i koliko prošlogodišnji protesti (dijelom rušilački) odvratili potencijalne strane i domaće investitore od ulaganja u ovu zemlju? Može li se ignorirati činjenica da je Evropska unija, izmjenom prioriteta, bosanskim vlastima stavila u zadatak ekonomske reforme, oporavak privrede i zapošljavanje? Mogu li to ( čak da povjerujemo i da hoće) sprovesti vlasti u haotičnom stanju u zemlji kakvo bi mogli izazvati protesti spram kojih su ferbuarski bili "mala maca"? Lako je iz kabinetskog komfora svirati muziku koju uši napaćenih radnika žele da čuju, teže pitanje je kako zaista riješavati radničke probleme. Rješavati, jer riješiti se blickrigom ne mogu, makar mi, svi zajedno, cijelu Bosnu prevrnuli iz temelja. Zato se čini da je i radnicima i njihovim sindikatima prioritet definiranje ciljeva protesta, kako im se ne bi desilo da u borbi protiv vlasti naškode, prije svega, sami sebi. Na tom tragu mogla bi biti izjava jednog tuzlanskog radnika koji kaže: " Mi ćemo ponovo izaći na ulice. Mi u februaru spremamo godišnjicu. Ne samo s ovim radnicima, Zenica, Banjaluka, Mostar, Bihać, Gračanica, Srebrenik. Svi smo se ujedinili. 17. januara imamo konferenciju i postavit ćemo ciljeve, kratkoročne i dugoročne. Mi ćemo ovu vlast natjerati da radi". Očito se naučila lekcija da od puke promjene vlasti nema velike koristi. Ostaje nada da niko neće preuzeti rizik kako bismo naučili preskupu lekciju o "stanju koje izmiče svakoj kontroli".
{jcomments on}
{fcomments}
