Četiri godine već su prošle od kada je Sud Bosne i Hercegovine izrekao pravomoćnu presudu generalu Novaku Đukiću za ratni zločin i izrekao mu pravomoćnu presudu od 20 godina zatvora, a u Srbiji opstruiraju pravdu i stalno odgađaju njegovo sprovođenje u zenički zatvor. Zbog toga je s pravom ogorčena rodbina žrtava na Kapiji u Tuzli 25. maja 1995. godine. Đukić je tog dana kao komandant Operativne grupe Ozren Vojske Republike Srpske naredio da se dalekometnom artiljerijom gađa centar Tuzle i jedna od granata je usmrtila 71 mladića i djevojku, a od njenih gelera tada je ranjeno i više od dvije stotine osoba. Stravičan zločin je, nažalost, još nekažnjen.
Đukić je prvo osuđen na 25 godina zatvora, a u februaru 2014. pušten je iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo tu presudu. U junu iste godine kazna mu je smanjena na 20 godina i od tada je nedostupan bh. pravosuđu jer je navodno na liječenju u Srbiji.
Đukićevi branitelji su pokušali da izdejstvuju obnovu postupka, ali je to pravosuđe u BiH odbilo smatrajući da za to nema razloga. Premda su svjesni da od ponovnog suđenja nema ništa, pojedinci u Vojsci Srbije ne odustaju od teze da je Đukić neopravdano osuđen i da treba biti oslobođen. Oni odbacuju ekspertizu prof. dr. Berka Zečevića koji je bio vještak Tužiteljstva BiH i nalaz pukovnika Nijaza Vrapca koji je vještačio u ime Suda BiH. Unatoč tome i dalje vjeruju u nalaz jednog beogradskog balističara koji je u sudnici iznio ne samo nerealnu nego i uvredljivu tezu da je za ovaj zločin odgovorna Armija BiH.
U okviru “projekta” čiji je krajnji cilj da se Đukić izvuče od odgovornosti Vojska Srbije je na poligonu Nikinci prije dvije godine organizirala rekonstrukciju granatiranja od 25. maja 1995. godine u Tuzli. Jedno je grad, a drugo livada i to je na kraju bila farsa, utoliko prije jer se ishod znao unaprijed. Tzv. eksperti iz Beograda i nekih drugih zemalja uradili su ono što se od njih tražilo i stigli do “dokaza” o tome da do tragedije na tuzlanskoj Kapiji nije moglo doći ispaljivanjem artiljerijske granate od 130 mm. Srbijanska vojska se uzalud trudila, budući da nikakvi iskonstruirani dokazi, temeljeni na subjektivnim ocjenama, ne mogu spasiti Đukića od zatvora. I kad su shvatili da pravosuđe u BiH ne prihvata ujdurmu iz Beograda, branitelji ovog zločinca sada tvrde da je Novak Đukić na psihijatrijskom liječenju. Izgleda da im je još ostalo da ga proglase ludim i tako ga oslobode odgovornosti za teški ratni zločin. General koji je odavno izgubio svaku vojničku čast i na to bi mogao pristati.
Ostaje pitanje zašto na ovakvo poigravanje s pravdom ne reagira Ministarstvo pravde BiH koje, u okviru sporazuma koje o međusobnoj suradnji na procesuiranju osumnjičenih za ratne zločine, ima sa nadležnim ministarstvom Srbije? Jer, ako jedna strana – a u ovom slučaju to je Srbija – krši sporazum, onda taj sporazum nema svrhe i treba ga staviti van snage. Jednostrano kršenje dogovorenog nikad bilo nije znak uvažavanja i povjerenja, nego baš obrnuto.
Oslobođenje/Đuro Kozar
13.2.2018. godine
