Banke i telekom operateri često ne poštuju zakonske odredbe o zaštiti osobnih podataka građana BiH. O tome kada vam mogu tražiti JMB ili osobnu iskaznicu na uvid ili kopiranje pokušali smo saznati od Agencije za zaštitu osobnih podataka BiH. Oni su za Akta.ba kazali da banke, u smislu odredbi Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, imaju pravo i obvezu da za svoje potrebe skeniraju i ostave kopije osobnih dokumenata na osnovu kojih je izvršena identifikacija klijenta prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa ili ukoliko se prilikom redovitih pregleda ustanovi da ostavljeni dokumenti klijenta, iz već uspostavljenog poslovnog odnosa, nisu važeći ili su nerelevantni. Također, prema tom Zakonu, banka je dužna poduzeti mjere identifikacije i praćenja klijenta prilikom obavljanja transakcije u iznosu od 30.000 KM ili višem, postojanja sumnje u pranje novca.
''Međutim, prilikom plaćanja računa za pružene komunalne usluge, računa za utrošenu električnu energiju ili za pružene telekomunikacijske usluge i sl., banke nisu ovlaštene provoditi mjere identifikacije i praćenja klijenta budući da plaćanje ovih računa ne predstavlja rizik za vrijednosti koje se štite ovim zakonom'', navode iz ove Agencija za Akta.ba. Dodaju da ne postoji pravni osnov za obradu jedinstvenog matičnog broja i za uvid ili kopiranje osobne iskaznice građana prilikom plaćanja računa za pružene komunalne usluge. Zabrana uzimanja osobnih podataka odnosi se i na telekome i druga pravna lica, pružatelje telekomunikacijskih usluga, koja sa korisnicima zaključuju ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga. Navode da se u ovom slučaju radi se o ugovornom odnosu na koji se primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o komunikacijama. ''Prema ovim propisima jedinstveni matični broj i kopija osobne iskaznice nisu bitni elementi ugovora. Nesporno je pravo telekom operatera da trebaju utvrditi identitet korisnika usluga. U tom smislu identifikacija korisnika usluge se može izvršiti uvidom u identifikacijski dokument korisnika usluge, te evidentiranjem broja i naziva organa koji je isti izdao'', navode oni. Dodaju da bi evidentiranje jedinstvenog matičnog broja i prikupljanje kopija osobne iskaznica korisnika telekom usluga bilo bi protivno navedenim propisima i dovelo bi do povrede principa pravičnosti i zakonitosti. Za ova kršenja Zakona postoje i kaznene odredbe. Naime, članom 49. Zakona o zaštiti osobnih podataka, propisana je novčana kazna u iznosu od 10.000 do 100.000 KM za kontrolora koji: ''obrađuje osobne podatke suprotno članu 4. ovog Zakona ''. Za isti prekršaj u ovisnosti od počinioca prekršaja, u stavu (2) i (3) istog člana, propisana je novčana kazna u iznosu od 500 KM do 10.000 KM za odgovorno lice u kontroloru i novčana kazna u iznosu od 300 KM do 5.000 KM, za zaposleno lice u kontroloru. ''Na kraju, svaki građanin, ukoliko ustanovi ili posumnja da je određeni kontrolor povrijedio njegovo pravo ili postoji direktna opasnost za povredu prava, u skladu sa članom 30. Zakona, može podnijeti prigovor Agenciji koja će provesti postupak i utvrditi zakonitost obrade osobnih podataka u predmetnom slučaju'', navode iz Agencije.
16.1.2018. godine
